Bez Cenzure

Zovem se Lila. Oke ne zovem se tako, al' ustvari k'o da vas zanima kako se ja zovem. Imam 15 'dina i ne pucam se horsom. Ne smijem vam otkrit ništa više jer bih vas tad morala roknut. Uglavnom odlučila sam otvorit blog jer se moram negdje istrest.

19.01.2012.

Zato više-manje, idem dalje, nisam smoren, imam volje. Istim sjajem dugo trajem, ne odustajem bez borbe!

Kao što već znate imam 15 godina i mrzi me kad na fejsu mi se jave i pitaju za godine i ja odgovorim i počnu sudit'... Mrzim ljude koji sude, a koji nemaju pojma o meni. Ja mogu garantovano reć' da sam ja u zadnje 4 godine prošla više nego što neki ljudi prođu za 10-15 godina. Jednostavno, zlo se nudi na svakom uglu... I nemoguće je bar nešto od toga probat'... Kriminal, droga, prevara, sukobi... Sve počinje od ulice, hladnog betona natopljenog krvlju mladih koji su zalutali tražeći pažnju i ljubav. Gledam ih svakog dana. Gledam kako se polahko i nesigurno uvlače u svijet droge i kriminala, a onda shvatim da sam i ja jedna od njih. Bezosjećajna, hladna tinejdžerka koja ne osjeća potrebu da poštuje ikoga i da vjeruje ikome, što je u neku ruku i dobro, jer svi su ljudi isti, licemjerni i zavidni. Ne želim da im pružim taj luksuz. Povjerenje je trpeza kojom se jadni služe i kad nisu gladni. Na ulici sam izgubila vjeru u ljude, u Boga još ne, ali polahko prestajem misliti da je toliko Dobar i Milostiv kakvim ga predstavljaju. Grafiti na svakom uglu poručuju "Roditelji se bore za nas. Nemaju vremena pružiti nam pažnju i ljubav. Lutamo." Međutim, tu poruku smo sposobni pročitat samo mi. Ostali u tim grafitima vide huligane, neodgojene i raspuštene uličare. Odrasla sam tu sa svojom braćom po suzama, najmlađa okružena muškarcima, pa sam i sama postala kao oni. Smatrana njihovom malo sestricom, samo uz njih se osjećam zaštićenom. Nekako ... Svi imamo istu sudbinu. Klošari u potrazi za pažnjom i povjerenjem, hladni i bezosjećajni, izgubljenih duša i bez imalo poštovanja. Ne mislimo na novac jer naša sudbina je sića. Mi smo oni ljudi koji će za desetak godina reći kako su "promašili mladost" jer nisu imali gdje. A stvarno nemamo gdje. Dok se roditelji bore da nam osiguraju krov nad glavom i hljeb na stolu, mi ljubav tražimo od uličnih dilera. Valjda mislimo da stvarno imaju "lijek" za nas, nešto što će nam pomoći. A mi djeca, nezreli i glupi prihvatimo tu "ljubav", a jednom kad prihvatiš takvu ljubav, nema izlaza. Teško je... Teško je oduprijeti se zlu koje se nudi na svakom uglu. Tu je važna snaga uma i volja. To je jedino potrebno da ostaneš čist. Uprkos svim problemima moraš znati da ti poroci neće pomoći i opstat' ćeš. To je jedini način. Čitav život se borim tako. Borim se protiv same sebe, a ta borba je najteža...

19.01.2012.

Drolje, fukse, fukse, barbike, sa asfalta kraljice. Pendreke u bulju, iz marice u stanice...

Ono što se svaki dan pitam je gdje ide ovaj svijet? Mogu shvatit' kurve. Kurve su žene koje naplaćuju svoje usluge i bave se time jer iz nekog razloga moraju. Uglavom mogu ih shvatit'... Al' kurva i drolja nije isto. Ne razumijem kako cure mogu davat' svakom drugom koji prođe pokraj njih i kasnije reć' da nisu fukse nego ih jednostavno mrze pa pričaju tako o njima? -.- Ne mogu da shvatim kako mogu bit' toliko jadne i davat se ni za šta... I još parat' nebo nosom k'o da su osvojile Ilidžu, jebo te... Zar one stvarno ne kontaju sta su one?!?! -.- Ja, koja sam odrasla s muškarcima i koji me nikad nisu gledali k'o muškarci ženu, nego k'o braća mlađu sestru, nikad nisam ni pomislila imat' nešto s njima. Dok one misle da njih ti muškarci stvarno doživljavaju kao nekog posebnog, a ne znaju da su one ustvari samo njihovi seksualni objekti i predmeti šprdnje u društvu. Ne razumijem kakoooo ... Kako Bože ne mogu da shvate ?! Pa dobro... Da su pametne ne bi ni radile to što rade... Uglavnom ja ne bi nikad tako nisko pala da svoje tijelo dajem ni za sta. Ne vidim svrhu svega... Mislim, ne bi palo ni tako nisko da neke stvari plaćam tijelom. -.- One to sigurno rade za svoje zadovoljstvo, al' zašto ne nađu sebi momka i svu intimu dijele sa njim, a ne sa pola grada. Dhh.. Glupače. Pa ti budi normalan... Ovo je vrijeme teških droga i lakih drolja.

Bez Cenzure
<< 01/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
4472

Powered by Blogger.ba